Hvatajući koji sunčani trenutak neradne srijede, izbjegavajući maske i udišući svjež morski zrak, naša je voditeljica prošetala carskom šetnicom od Voloskog do Lovrana. U Voloskom kod kafića Surf(ing) svjedočili smo lijepu danu za jedrenje, no naš je cilj bio prehodati šetnicu od Voloskog do Lovrana.

 

Prije početka šetnje, uz kavu, gledamo jedrenje i uživamo u suncu. Tko bi rekao da je prošla sredina mjeseca studenoga!
Foto: Sanja Miloloža

 

Neki tvrde da je šetnica duga 12 km, no naš GPS pokazao je od kipa Andrije Mohorovičića ispred njegove rodne kuće do završetka šetnice u Lovranu 9,38 km. Poznata je pod imenom Lungomare. 

Šetnica Franje Josipa I, najpoznatija pod imenom Lungomare, spaja pitoreskno mjestašce Volosko te Opatiju, Ičiće, Iku i Lovran. Ovaj simbol grada Opatije proteže se duž mora zbog čega je oduvijek bila omiljena opatijska šetnica. Prekrasno uređene staze odvest će vas do najljepših opatijskih plaža, slavnih znamenitosti poput Parka i Ville Angioline te kipa Djevojke s galebom. Upoznajte čari veličanstvenih starih vila i razgledajte spektakularne primjerke vrhunske arhitekture iz 19. stoljeća dok šećete uz more, stoji na stranicama visitopatija.com.

Šetnica je izgrađena u doba Habsburgovaca u čast cara Josipa I. i svakako je među najljepšim šetnicama u Hrvatskoj koju mnogi turisti rado posjećuju. Zašto i vi ne biste bili među njima? Divno je šetati se kilometrima uz samu obalu i gledati more. I brodice i jedrilice.

More, sunce, brodice… kao da nije studeni!
Foto: Sanja Miloloža

 

Moglo bi vam se dogoditi da čak i sretnete kojeg bivšeg učenika ili učenicu, dodala je naša voditeljica aludirajući na činjenicu da se u Ičićima (mjesto uz Iku) srela s bivšom učenicom kojoj je bila i razrednica. Takvi nas susreti uvijek oraspolože, tvrdi prof. Miloloža.

Možda bi Lungomare mogao i vama vratiti raspoloženje koje nam oduzima sivi mjesec studeni. Autocestom se brzo dođe od Zagreba do Voloskog ili Opatije bajne, a takva duga šetnja po sunčanu danu vrijedi i cestarine. More nam je bliže nego ikad prije.

Lucijan Edenlandski, foto: Sanja Miloloža